Povezivanje iskustva i mudrosti

19.10.2014. Iskustvo

Ideja je ovdje, dakle, dospijeti unutar Duše s mjesta u tvome Umu, koje predstavlja tvoja vrata. To znači iskusiti svaki trenutak kao suradnju između Uma i Duše.

Većina ljudi gleda na život kao nešto što im se događa. Ne vide život kao nešto što se događa kroz njih. Doživljavaju trenutke kao stvari koje susreću, a ne kao stvari koje su-stvaraju. Također doživljavaju stvarnost kao nešto što Sam Život stvara, umjesto kao nešto što se stvara unutar njihovog vlastitog Bića. Oni nisu prihvatili ideju Postojanja.

Ovi nesporazumi oko same prirode stvari, ono je što za mnoštvo ljudi čini život putovanjem kroz poteškoće, strah i nesreću. Ipak, Učitelj bi nam rekao kako život nikada nije bio zamišljen kao, a u stvari niti ne mora biti, težak, strašan ili nesretan. Učitelj bi nam također rekao da se prelazak sa Scenarija A na Scenarij B može postići bez ijedne promjene u tvom vanjskom okruženju ili promjene u okolnostima na bilo koji način.

Tajna je u premještavanju iz uma u dušu pri razmatranju svakog pojedinog trenutka; vidjeti ga iz prespektive duše; dodati iskustvu uma mudrost duše, njenu svijest i ukupno znanje. Zato, usredotočimo se na to kako doprijeti do duše, kako bismo integrirali ono što duša zna s onim što je Um doživio u vezi bilo kojeg trenutka – i, naravno, cjelokupnog života.

To je, vidiš, razlika. Ono što um sadrži, to je iskustvo. Ono što duša sadrži, to je znanje. Um temelji svoje shvaćanje sadašnjeg trenutka na vrlo ograničenom skupu podataka, zvanom Prijašnje Iskustvo. Duša, s druge strane, sadržava znanje Cjelokupnog Iskustva. Jednostavnije rečeno, um je vremenski ograničen, duša je bezvremenska. Um je privremen, duša je duhovna. Iskustvo uma je konačno, znanje duše je beskonačno. Ograničeno iskustvo stvara pretpostavke; neograničeno znanje stvara mudrost.

Da? Vidiš li? Ako temeljiš svoje odluke i odgovore i izbore na konačnim resursima, tvoje će djelovanje izaći iz tvog iskustva, što stvara pretpostavke. To neće uvijek biti loše, usput rečeno. Ponekad su tvoje pretpostavke vrlo pronicljive i vrlo točne. Zapravo, veliki dio vremena i jesu. Dakle, tvoj te um dobro služi. Njegov je posao zajamčiti ti fizičko i emocionalno preživljavanje, i to čini dobro.

Ako temeljiš svoje odluke i odgovore i odabire na beskonačnim resursima, tvoje će djelovanje izaći iz tvog znanja, što stvara mudrost. Ovo stvara potpuno drugačiji izraz života.

Stavi um i dušu zajedno i imaš vrlo snažnu kombinaciju.

Neki mehanizmi koje možete iskoristiti:

Dakle, ovdje sam mnogo toga rekao. I sve se svodi na sljedeće: Način kako doći do svoje duše nije u tome da prestaneš razmišljati, već da počneš razmišljati o tome što tvoja duša zna u bilo kojem trenutku.

Prva stvar koju moram učiniti, kako sam i rekao, jest navesti um da se složi. Ali, kako to napraviti? Moramo navesti naš um da se makne od svoje priče, da se makne od svojih podataka. Trebamo mehanizam… neke savjete o tome kako izvući um iz njegove vlastite povijesti i iskustva i dovesti ga do Sadašnjeg Trenutka.

Ne postoji pravi ili pogrešni način da se ovo učini. Ne posjedujem savršeni način. Mogu vam samo reći što djeluje za mene. Dakle, s tom napomenom…

Um navedem da izađe iz moje “priče” tako što zastanem dok se krećem kroz bilo koji trenutak ili događaj, uzmem duboki udah, snažno izdahnem kroz usta, udahnem ponovno i tada, zatvorivši oči, izdahnem taj drugi dah vrlo sporo, ovog puta nježno kroz nos, u vremenu od deset sekundi.

Za to vrijeme usredotočim svoju unutarnju pozornost na mjesto tik iznad mojih očiju u sredini čela. Najčešće, ovo me umiri toliko da poželim ostati na tom mjestu duže vrijeme. Ako mogu, to i učinim. Tada uzmem treći duboki udah, zadržim oči zatvorene, izdahnem taj treći dah još sporije od drugog, i zavirim s okom mog Uma duboko u tamu gdje zamišljam svoje Treće Oko.

Tada “gledam” duboko, duboko i sve dublje u to baršunasto crnilo… dok ne ostvarim svoju “povezanost…”

Najčešće u tom trenutku ne postoji ništa osim tame. Ako vidite slike – “razmišljajuće misli” o nečemu i vidite to u svome umu – radite na tome da izblijedite te misli, poput “prelaska u crno” na filmskom ekranu. Pretvorite svoj um u prazninu.

Izoštravajući svoje unutarnje oko, zavirite duboko u tu tamu. Ne tražite u njoj ništa određeno, već jednostavno virite dublje, dozvoljavajući sebi da ne tražite ništa i ne trebate ništa.

Prema mom vlastitom iskustvu, ono što se može sljedeće dogoditi je pojavljivanje nečega što se može učiniti kao mali, treperavi plavi “plamen” ili bljesak plave svjetlosti koji prodire kroz tamu. Neki su ljudi ovo nazvali Plavi Biser.

Shvatio sam da ukoliko počnem o tome razmišljati kognitivno – to jest, definirati ga, opisivati sam sebi, pokuštati mu dati oblik i formu ili ga navesti da “učini” nešto ili “znači” nešto – ono nestane u istom trenutku. Jedini način kako ga mogu “navesti da se vrati” jest ne obraćati pažnju.
 

Mislim to doslovno. Moram se zaista truditi da isključim svoj um i samo budem u tom trenutku i iskustvu, bez prosudbi, definiranja ili pokušavanja da se nešto dogodi ili shvaćanja s mjesta logike. Jednom kada isključite um s rasplesanog plavog plamena, dok u isto vrijeme održavate svoju pozornost na njemu, bez očekivanja ili bilo kakvih misli, treperavo svjetlo se može ponovno vratiti. Trik je u tome da zadržite svoj um (to jest, vaš misaoni process) isključenim, a u isto vrijeme održavate svoju usredotočenost (to jest, svoju nepodijeljenu pozornost) na njemu.

 

 

 

Komentari