Duše se nikada ne susreću slučajno

12.10.2014. Tumačenje RS Bogom

U novom svijetu stvaranja čovječanstva, koji se upravo izdiže na Zemlji kao rezultat prihvaćanja Nove Duhovnosti od strane naše vrste, pojavljuju se potpuno novi načini razmišljanja – načini koji mijenjaju određena ljudska iskustva u njihovom fizičkom životu. Na primjer, brak.

U danima Stare Duhovnosti mnogim ljudima je rečeno kako je Božja želja da brak bude doživotna zajednica između muškarca i žene, u dobru i zlu, u svrhu produženja vrste i održanja civilnog društva organiziranog u obiteljske jedinice, što podupire Božji plan za čovječanstvo.

Jedan od rezultata ovakvih učenja: U većini vjerskih kultura završetak braka iz bilog kojeg razloga, uključujući psihičku ili fizičku okrutnost, se snažno obeshrabljuje; jedna od glavnih religija govori svojim sljedbenicima kako se nikada ne smiju razvesti, nikada se ponovno oženiti u crkvi niti primiti crkvene sakramente ukoliko se razvedu te nikada ne mogu stupiti u brak s osobom koja se razvela.

U mnogim mjestima i kulturama, bračna pravila postavlja religija, a ona tada postaju građanska pravila, ograničavajući i sužavajući ponašanja bračnih partnera – a te granice ostaju za cijeli život. Glavno od tih ograničenja je ono što ljudi nazivaju “vjernost”. Ljudska bića koja žive u braku moraju ostati vjerni jedno drugome. To jest, ne smiju imati seksualna iskustva s bilo kim drugim do kraja svog života – ne kao znak osobne odanosti ili svetog dogovora, već kao stvar društvenog zakona.

Ovo ne bi trebalo biti iznenađujuće, budući da su, kao što je upravo opisano, zabrane protiv mnogih raznih oblika osobnih seksualnih aktivnosti uvedene u društvo od strane religija. S obzirom na njihovo tumačenje Božjih želja, ljudska bića ne smiju prakticirati seks s nikime izvan braka, s nikime prije braka, a time, ukoliko nikada ne stupe u brak, nikada tijekom cijelog svog života.

Ovo je ono što se očekuje, a ljudima je rečeno da kršenje ovog tabua može dovesti do ozbiljne kazne, od Boga i od društvenog okruženja. Kao rezultat toga, u brak ulazi mnogo mladih ljudi diljem svijeta koji niti nisu spremni za ovakvu predanost niti dovoljno zreli za odgovornost koja s time dolazi, ali koji više ne žele trpjeti zabranu seksualnog iskustva.

Ideja muške nadmoći, proizašla iz koncepta Boga kao muškarca, ima značajan utjecaj na mnoge bračne scenarije. U nekim kulturama brak se smatra oblikom vlasništva i služenja, sa ženom kao objektom vlasništva – plaćenom u obliku miraza – i muškarcem kao osobom koju se poslužuje. Čak i u kulturama s manje ekstremnim stavovima, od žene se očekuje da bude “poslušna” svome mužu, i da mu bude podređena u bilo kojem obliku. Muškarac se smatra “glavom kućanstva”.

Ovo je, mnogi ljudi vjeruju, Božja želja.

U danima Nove Duhovnosti koja se upravo stvara, ljudi će razumjeti da je brak duhovni alat, sveto oruđe, kojeg razvijena bića koriste kako bi postigla svrhu svoje duše i dovršili dio svog putovanja koji uključuje zajedništvo s određenim Drugim u svrhu rasta i trajnog ponovnog izgrađivanja Sebe.

Također će razumjeti kako su svi ljudski odnosi sveto tlo, kako su osobni odnosi sa značajnim drugim visoko utjecajni i važni te da je brak ugovor izvanrednog značaja i posljedica.

Ljudi će postati svijesni kako se nijedne dvije duše ne sreću slučajno, već da je svaki ljudski susret svrhovit i donosi darove, i da svako povezivanje srca i zajedništvo duša, koliko god dugo ili kratko trajalo, predstavlja odvijanje mističnog dogovora – Božji poziv za doživljavanje i proširivanje osviještenosti, svijesti, razumijevanja i izražavanja Božanske Suštine Postojanja.

Jedan rezultat ovog učenja: Ljudi neće vidjeti brak kao priliku da sebe dovrše ili da na neki način uvedu u svoj život “nešto što nedostaje”, već da slave činjenicu da ne postoji ništa što nedostaje, da su oni Potpuni, Cjeloviti, i Savršeni takvi kakvi jesu; i da se razvijaju i rastu u svom iskustvu kroz prekrasno čudo povezivajućeg zajedništva.

Ljudska bića više nikada neće ući u ili ostati u braku iz razloga sigurnosti, zato što će razumjeti da jedina stvarna sigurnost nije u imanju vlasništva ili posjedovanja, niti u bivanju nečije vlasništvo ili posjed…niti u zahtijevanju ili očekivanju, čak niti u nadanju da će im netko drugi pružiti ono što smatraju da im u životu treba… već u znanju da sve ono što u životu žele… sva ljubav, strast, mudrost, uvid, moć, svo znanje, razumijevanje, brižnost, suosjećanje i sva snaga… već postoji u njima samima.

Ljudska bića će vidjeti brak kao istinsko Sveto Zajedništvo, povezivanje dvoje ljudi koji se vole toliko dugo koliko oboje odabiru da će biti zajedno, a ne kao zajedništvo za koje Bog zahtijeva da bude doživotno, u dobru i zlu.
Ljudska bića će razumijeti da se uspjeh braka mjeri u onome što je dano i primljeno, razumljeno i zapamćeno, podijeljeno i izliječeno te u rastu koji je iz toga proizašao.
 

I na kraju, sva ljudska biće razumijet će da je brak timski rad, timski rad dvije duše koje su stvorile sveti savez kako bi obavljale sveti posao samog života, a to je posao rasta i izražavanja božanskog kroz iskustvo jedinstva. Oni koji se nalaze u uistinu svetom zajedništvu znat će da je njihovo zajedništvo trostrano, sastojeći se od od njih dvoje i Boga.

 

Komentari